Stranica 246 — Jusuf

"O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova, i ne gubite nadu u milost Allahovu; doista, nadu u Allahovu milost gube samo ljudi koji su nevjernici."

I kad oni uđoše kod njega, rekoše: "O velikašu, i nas i porodicu našu pritisla je nevolja; donijeli smo malo vrijedne stvari, ali ti nam podaj punu mjeru i udijeli nam milostinju, jer Allah, doista, nagrađuje one koji milostinju udjeljuju."

"A znate li", upita on, "šta ste uradili s Jusufom i bratom njegovim kada ste lahkomisleni bili?"

"A da ti nisi, uistinu, Jusuf?", povikaše oni. "Da, ja sam Jusuf, a ovo je brat moj, Allah nam je milost darovao; a ko god se uščuva i strpljiv bude bio - pa, Allah, uistinu, neće dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela čine."

"Allaha nam", rekoše oni, "Allah ti je nad nama prednost dao, mi smo, zaista, griješili!"

"Danas vam neće biti ukora",reče, "Allah će vam oprostiti, On je najmilostiviji!"

"Ponesite ovu košulju moju i bacite je na lice moga oca; on će progledati; i svu porodicu svoju mi dovedite!"

I kad karavan napusti Misir, otac njihov reče: "Ja zbilja osjećam miris Jusufov, samo ne recite da sam omatuhio."

"Allaha nam", rekoše oni, "doista si ti još uvijek u prijašnjoj zabludi."