Stranica 442 — Ja-Sin

I protiv naroda njegova, poslije njega, Mi nismo vojsku s neba poslali, niti smo je inače slali,

samo je bio jedan užasan krik, i oni odjednom utrnuti - pomrli.

O ljudske žalosti! Nijedan poslanik im nije došao a da ga nisu izrugivali.

Kako oni ne uvide koliko smo prije njih naroda uništili i da im se oni neće vratiti,

a svi oni bit će zajedno pred Nas dovedeni.

Znak im je mrtva zemlja: Mi joj život dajemo i činimo da iz nje niče žito pa ga oni jedu;

Mi smo po njoj stvorili bašče, palmike i vinograde, i učinili da iz nje izvori izviru,

da oni jedu plodove njihove - a nisu to ruke njihove privrijedile - pa zašto neće da budu zahvalni?!

Neka je slavljen i Uzvišen Onaj Koji je u svemu parove stvorio: u onome što iz zemlje niče, u njima samima, i u onome što oni ne znaju!

I noć im je znak. Odvajamo od nje dan i oni odjednom u mraku.

I Sunce se kreće do svoga staništa, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg.

I Mjesecu smo odredili položaje; i on se uvijek ponovo vraća kao stari savijeni palmin prut.

Niti Sunce može Mjesec dostići, niti noć dan preteći, svi oni u svemiru plove.