Stranica 318 — Taha

pa im izlio tele koje kao da je mukalo, i oni su onda rekli: "Ovo je vaš bog i Musaov bog, a on ga je zaboravio."

Zar oni nisu vidjeli da im ono ni riječi ne odgovara i da od njih ne može nikakvu nevolju otkloniti niti im može ikakvu korist pribaviti?

A njima je Harun još prije govorio: "O narode moj, vi ste njime samo u iskušenje dovedeni; Gospodar vaš je Svemilosni, zato slijedite mene i slušajte naređenje moje."

"Mi ćemo mu u obožavanju privrženi biti sve dok nam se ne vrati Musa", rekoše oni.

"O Harune!", povika Musa. "Šta te je spriječilo, kad si ih vidio da su zalutali,

pa za mnom nisi pošao? Zašto nisi naređenje moje poslušao?"

"O sine moje majke", reče Harun, "ne hvataj me za bradu i za kosu! Ja sam se plašio da ti ne rekneš: 'Razdor si među sinovima Israilovim posijao i nisi postupio onako kako sam ti rekao."

"A šta si ti to htio, o Samirija?", upita Musa.

"Ja sam vidio ono što oni nisu vidjeli", odgovori on, "pa sam šaku zemlje sa traga Izaslanikova uzeo i to bacio, i eto, tako mi to uljepša moja duša."

"E onda se gubi!", reče Musa, "čitavog svog života ćeš govoriti: 'Nema doticanja!', a čeka te još i Čas određeni koji te neće mimoići. Pogledaj samo ovoga tvog boga kojem si u obožavanju privržen bio: mi ćemo ga sigurno spaliti i po moru mu prah rasuti.

Vaš Bog je, Allah, drugog boga osim Njega nema! On znanjem sve obuhvata."