Stranica 316 — Taha

"O Musa", rekoše oni, "hoćeš li ti ili ćemo najprije mi baciti?"

"Bacite vi!", reče on, i odjednom mu se pričini da se konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog vradžbine njihove, kreću.

I Musa u sebi osjeti zebnju.

"Ne boj se!", rekosmo Mi, "ti ćeš, doista, pobijediti!

Samo baci to što ti je u desnoj ruci, progutat će ono što su oni napravili, jer je ono što su oni napravili samo varka čarobnjaka, a čarobnjak neće, ma gdje došao, uspjeti."

I čarobnjaci se baciše licem na tlo govoreći: "Mi vjerujemo u Harunova i Musaova Gospodara!"

"Vi ste mu povjerovali", viknu faraon, "prije nego što sam vam ja dopustio! On je učitelj vaš, on vas je vradžbini naučio i ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše odsjeći i po stablima palmi vas razapeti i sigurno ćete znati ko je od nas u mučenju strašniji i ustrajniji."

"Mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam došli i iznad Onoga Koji nas je stvorio", odgovoriše oni, "pa čini što hoćeš, to možeš učiniti samo u životu dunjalučkom.

Mi vjerujemo u Gospodara našeg da bi nam grijehe naše oprostio i vradžbine na koje si nas ti primorao. A Allah je bolji i trajnije nagrađuje."

Zaista, onoga koji pred Gospodara svoga kao prestupnik dođe - čeka Džehennem; u njemu neće ni umrijeti ni živjeti;

a one koji pred Njega dođu kao vjernici, a koji su dobra djela činili, njih čekaju visoki stepeni,

vrtovi Adna kroz koje rijeke teku, u njima će oni vječno ostati, i to će biti nagrada za one koji se budu očistili.