Stranica 314 — Taha

kada smo majku tvoju nadahnuli onim što se samo nadahnućem zadobija:

Metni ga u sanduk i u rijeku baci, rijeka će ga na obalu izbaciti, pa će ga i Moj i njegov neprijatelj prihvatiti.' I na tebe sam prosuo ljubav od Sebe i da budeš othranjen pod okom Mojim.

Kada je sestra tvoja otišla i rekla: 'Hoćete li da vam ja pokažem onu koja će se o njemu brinuti?' Mi smo te majci tvojoj opet vratili da se raduje i da više ne tuguje. A ti si ubio jednog čovjeka, pa smo te Mi brige oslobodili i raznim nevoljama te iskušali pa spasili. I ti si ostao godinama među stanovnicima Medjena, zatim si, o Musa, u određeno vrijeme došao,

i za Sebe sam te pripravio.

Idite ti i tvoj brat, sa znakovima Mojim, i nemojte malaksati u sjećanju na Mene.

Idite faraonu, on se, doista, osilio,

pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao."

"Gospodaru naš", rekoše oni, "bojimo se da nas odmah na muke ne stavi ili da svaku mjeru zla ne prekorači."

"Ne bojte se!", reče On. "Ja sam s vama; čujem i vidim?"

Idite k njemu i recite: "Mi smo poslanici Gospodara tvoga, pusti sinove Israilove da idu s nama i nemoj ih mučiti! Donijeli smo ti znak od Gospodara tvoga, pa neka je selam - spas onome ko Uputu slijedi!

Nama se objavljuje da će patnja sigurno zadesiti onoga koji niječe i koji se okreće."

"Pa ko je Gospodar vaš, o Musa?", upita faraon.

"Gospodar naš je Onaj Koji je svemu dao oblik a zatim ga uputio."

"A što je s narodima davnašnjim?", upita on.