Stranica 298 — El-Kehf

I uđe u vrt svoj, čineći zulum sebi, govoreći: "Ne mislim da će ovaj ikada propasti,

i ne mislim da će Smak svijeta ikada doći; a ako budem vraćen Gospodaru svome, sigurno ću nešto bolje od ovoga naći."

I reče mu drug njegov, dok je s njim razgovarao: "Zar ne vjeruješ u Onoga Koji te je od Zemlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potpunim čovjekom učinio?

Što se mene tiče, On, Allah, moj je Gospodar i ja Gospodaru svome ne pridružujem u obožavanju nikoga.

A zašto nisi, kad si u vrt ušao, rekao: 'Mašallah! Snaga je samo u Allaha!' Ako vidiš da je u mene manje blaga i manje roda nego u tebe,

pa Gospodar moj može mi bolji vrt od tvoga dati, a na tvoj nepogodu s neba poslati, pa da ostane samo klizava ledina bez ičega,

ili da mu voda u ponor ode pa da je ne mogneš pronaći nikada."

I propadoše plodovi njegovi i on poče pljeskati rukama svojim žaleći za onim što je na njega utrošio a loza se bijaše povaljala po podupiračima svojim - i govoraše: "Kamo sreće da Gospodaru svome nisam nikoga u obožavanju pridruživao!"

I nije imao nikoga ko bi mu mogao pomoći, osim Allaha; a sam sebi nije mogao pomoći.

Tada može pomoći samo Allah, Istiniti, On daje najbolju nagradu i čini da se sve na najbolji način okonča.

Navedi im kao primjer da je život na ovom svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spuštamo, ipak postane suho i vjetrovi ga raznesu. A Allah nad svime ima moć.