Stranica 265 — El-Hidžr

kada su mu ušli i rekli: "Selam!", on je rekao: "Prepali smo vas se!"

"Ne plaši se!", rekoše, "donosimo ti radosnu vijest, imat ćeš sina koji će znan biti."

"Donosite radosnu vijest sada kad me je starost ophrvala?", reče on, "čime ćete me obradovati?"

"Donosimo ti radosnu vijest koja će se doista obistiniti", rekoše oni, "zato ne budi među očajnicima!"

"A ko osim oni koji su zabludjeli gubi nadu u milost svoga Gospodara?!", reče on.

I upita: "A koji je tačno razlog vašeg dolaska, o izaslanici?"

"Mi smo", rekoše, "zaista, bili poslani i narodu koji je prestupe činio,

izuzev Lutove porodice, njih ćemo, zaista, sve spasiti,

osim žene njegove, ona će, odredili smo, biti od onih koji će ostati i kaznu iskusiti."

I kad izaslanici dođoše do Lutove porodice,

on reče: "Vi ste, doista, ljudi neznani!"

"Ne", rekoše oni. "Donosimo ti ono u što ovi stalno sumnjaju,

donosimo ti ono što će se sigurno dogoditi, a mi, zaista, istinu govorimo.

Izvedi porodicu svoju u gluho doba noći, a ti budi na začelju njihovu, i neka se niko od vas ne osvrće, i idite tamo gdje vam se naređuje!"

I Mi smo mu objavili ono što će se zbiti: da će oni, svi do posljednjeg, u svitanje uništeni biti.

I dodoše stanovnici grada, veseli.

"Doista su ovo moji gosti", reče, "pa me ne sramotite,

i bojte se Allaha, i mene ne ponižavajte!"

"A zar ti nismo zabranili da muški svijet ugošćavaš?"