Stranica 257 — Ibrahim

"Mi jesmo ljudi kao i vi", govorili su im poslanici njihovi, "ali, Allah dariva samo one robove Svoje koje On hoće; mi vam ne možemo donijeti dokaz osim s dozvolom Allahovom - a vjernici neka se samo u Allaha uzdaju."

"Zašto da se ne uzdamo u Allaha kad nas je On putevima kojim idemo uputio? Mi ćemo, doista, strpljivo podnositi ono čime nas uznemiravate - a oni koji se uzdaju, neka se samo u Allaha uzdaju!"

Oni koji nisu vjerovali govorili su poslanicima svojim: "Ili ćete se u vjeru našu vratiti ili ćemo vas, doista, iz zemlje naše protjerati!" A poslanicima je Gospodar njihov objavljivao: "Mi ćemo zulumćare sigurno uništiti.

I poslije njih vas na Zemlji nastaniti. Bit će to za one koji će se polaganja računa preda Mnom bojati i koji će od prijetnje Moje strahovati."

I poslanici su pomoć tražili, pa je svaki oholi inadžija nastradao.

Pred njim će Džehennem biti - i on će biti napajan tekućinom od sukrvice.

Mučit će se daje proguta, ali je nikako neće moći proždrijeti i smrt će mu sa svih strana prilaziti, ali on neće umrijeti; njega poslije toga tek čeka patnja teška.

Djela onih koji ne vjeruju u Gospodara svoga nalik su na pepeo koji vihor u olujnom danu raznese; neće moći očekivati nikakvu nagradu za djela koja su učinili, to je stranputica daleka.