Stranica 112 — El-Maide

"O Musa", rekoše oni, "dok god su oni u njoj, mi nećemo u nju ulaziti! Idite ti i Gospodar tvoj pa se borite, a mi se odavde nećemo micati!"

"Gospodaru moj", reče Musa, "ja osim sebe imam moć samo nad bratom svojim; zato razluči između nas i buntovnih ljudi!"

"Četrdeset godina oni će zemljom lutati", reče On, "jer će im Sveta zemlja zabranjena biti, a ti ne tuguj za narodom buntovnim."

I ispričaj im vijest o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kad su njih dvojica kurban žrtvovali, pa je od jednog bio primljen a od drugog nije, pa je on rekao: "Sigurno ću te ubiti!" A prvi reče: "Allah prima samo od onih koji su bogobojazni.

I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem. Zaista se ja bojim Allaha, Gospodara svjetova.

Ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh i da budeš stanovnik u Vatri. A ona je kazna za sve zulumćare."

I duša ga navede da ubije brata svoga, pa ga on ubi i postade jedan od gubitnika.

Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. "Teško meni", povika on, "zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, zakopati mrtvo tijelo brata svoga!" I pokajnik postade.